Go, drevni misaoni sport poznat je u zemlji nastanka Kini pod imenom „weiqi“, u Japanu kao „igo“, u Koreji kao „baduk“. Go je strateška igra na ploči na kojoj se 19 vodoravnih i 19 vertikalnih linija sijeku u 361 sjecištu. Igra počinje na praznoj ploči. Igrači naizmjenice na sjecišta postavljaju crne i bijele okrugle figurice, koje se tradicionalno nazivaju kamenčićima. Cilj igre je okružiti veći broj praznih sjecišta od protivnika. Na kraju svake partije se igraču koji je vodio bijele kamenčiće dodaje određen broj bodova kao kompenzacija zbog toga što crni igra prvi. Go je iznimno kompetitivna igra u kojoj računanje i intuicija imaju podjednaku ulogu. Broj mogućnosti je toliki da ih ne mogu izračunati ni najmodernija računala. Go zahtijeva koncentraciju i iznimnu psihičku i fizičku kondiciju.

Go se najčešće igra pojedinačno, uz upotrebu posebnih satova za mjerenje vremena koje svaki od igrača potroši za razmišljanje. Tradicionalno, satovi daju upozoravajući zvučni signal odbrojavanjem sekundi prije isteka vremena za svaki pojedini potez nakon što igrač potroši unaprijed zadano vrijeme. Na taj se način smanjuje i utjecaj neopreznog rukovanja satom na ishod partije.

Sustav titula u sportu go kompatibilan je s drugim sportovima koji su nastali u zemljama Dalekog Istoka. Početnici imaju rang „kyu“ koji obično počinje od najnižeg „20. kyua“ i raste do „1. kyua“, nakon čega slijedi promocija u majstorski rang „dan“. Početni „1. dan“ raste do „7. dan“ nakon čega postoji mogućnost prelaska u status „profesionalnog igrača 1. dana“, skraćeno „1. pro“. U zemljama Dalekog Istoka se u profesionalnom statusu može napredovati do najvišeg „9. pro“.

Do početka 20. stoljeća je Go bio relativno slabo poznat izvan zemalja Dalekog Istoka. U razdoblju između dva svjetska rata proširio se u Sjevernoj i Južnoj Americi, kao i u Europi. Prvi go klubovi su nastali u Njemačkoj i Nizozemskoj. Godine 1959. utemeljena je Europska go federacija (European Go Federation). Važan trenutak u razvoju goa kao sporta bilo je prvo Svjetsko amatersko prvenstvo svijeta održano 1979. godine. Okupljanje najboljih igrača iz cijelog svijeta rezultiralo je osnivanjem Međunarodne go federacije (International Go Federation) 18. ožujka 1982. godine, u čemu su sudjelovali predstavnici 29 zemalja. Međunarodna go federacija danas ima 77 članova od čega 39 u Europi. Od osnutka Hrvatske igo udruge 1997. godine, Hrvatska je također član Međunarodne go federacije i Europske go federacije.

Međunarodna go federacija je član Međunarodne udruge misaonih sportova (Mind Sports Association) i dobila je punopravno članstvo u SportAccord-u (ranije GAISF) 7. travnja 2006. godine na 40. Općoj skupštini u Seulu, čime je ostvaren preduvjet za dobivanje prava na članstvo u nacionalnim olimpijskim odborima.

Procjenjuje se da u svijetu danas ima 40 milijuna aktivnih igrača goa, s tim da treba uzeti u obzir da je broj aktivnih igrača u stalnom porastu. Tako je na primjer na tri posljednja europska go kongresa (St. Petersburg 2016, Oberhof 2017 i Pisa 2018) sudjelovalo oko 1000 igrača, dok je prije desetak godina taj broj obično bio 2-3 puta manji. U suradnji između Europske go federacije i Kineske weiqi asocijacije utemeljen je novi europski sustav selekcije najkvalitetnijih mladih igrača koji se nakon organiziranog vrhunskog treninga u Kini smiju natjecati za prestižne titule „profesionalnih igrača“.