Do početka 20. stoljeća je Go bio relativno slabo poznat izvan zemalja Dalekog Istoka. U razdoblju između dva svjetska rata proširio se u Sjevernoj i Južnoj Americi, kao i u Europi. Prvi go klubovi su nastali u Njemačkoj i Nizozemskoj. Godine 1959. utemeljena je Europska go federacija (European Go Federation – EGF). Važan trenutak u razvoju goa kao sporta bilo je prvo Svjetsko amatersko prvenstvo svijeta održano 1979. godine. Okupljanje najboljih igrača iz cijelog svijeta rezultiralo je osnivanjem Međunarodne go federacije (International Go Federation – IGF) 18. ožujka 1982. godine, u čemu su sudjelovali predstavnici 29 zemalja. Međunarodna go federacija danas ima 77 članova od čega 39 u Europi. Od osnutka Hrvatske igo udruge 1997. godine, Hrvatska je također član Međunarodne go federacije (IGF) i Europske go federacije (EGF).
Međunarodna go federacija (IGF) je član Međunarodne udruge misaonih sportova (Mind Sports Association) i dobila je punopravno članstvo u SportAccord-u (ranije GAISF) 7. travnja 2006. godine na 40. Općoj skupštini u Seulu, čime je ostvaren preduvjet za dobivanje prava na članstvo u nacionalnim olimpijskim odborima.
Procjenjuje se da u svijetu danas ima 40 milijuna aktivnih igrača goa, s tim da treba uzeti u obzir da je broj aktivnih igrača u stalnom porastu. Tako je na primjer na tri posljednja europska go kongresa (Leipzig 2023, Toulouse 2024 i Varšava 2025) sudjelovalo 700-800 igrača, dok je prije dvadesetak godina taj broj obično bio 2-3 puta manji. U suradnji između Europske go federacije i Kineske weiqi asocijacije utemeljen je novi europski sustav selekcije najkvalitetnijih mladih igrača koji se nakon organiziranog vrhunskog treninga u Kini smiju natjecati za prestižne titule „profesionalnih igrača“.

